Putopisi

HAJDUČKI I ROŽANSKI KUKOVI

Hajdučki i Rožanski kukovi se nalaze na području NP Sjeverni Velebit, međusobno su odvojeni Lubenovačkim vratima. Proglašeni su strogim rezervatom prirode još 1969.g. Obuhvaćaju  pedesetak kamenih vrhova (ogromne, vapnenačke gromade) ,visokih oko 1600 m, međusobno odvojenih dubokim vrtačama i provalijama.
Rožanska skupina je malo veća i pristupačnija (kroz vrlet je izgrađena Premužićeva staza, a u središnjem dijelu i planinska koliba-Rossijevo sklonište), od teško prohodnih Hajdučkih kukova koji upravo zbog svoje divljine privlače planinare.

HR1


Dugo smo razmišljali o usponu na Vratarski kuk (pripada skupini Rožanskih kukova) i neki od Hajdučkih kukova. Znamo što znači 'strogi rezervat prirode', znamo da je kretanje ograničeno, ali naša je želja bila veća od ograničenja i nas tri smo krenule u avanturu. Odlučile smo se pridržavati uputa HPS-a o smjerovima uspona. Bile smo uzbuđene jer smo slutile kakva nas ljepota očekuje, ali kako nam se sve posložilo, pa čak i  prekrasno vrijeme, ono što smo vidjele, daleko je premašilo naša očekivanja.
Prvi dan smo sa Zavižana krenule Premužićevom stazom do Rossijeva skloništa, odmorile se i nastavile prema Vratarskom kuku. Markacija je u početku dobra, težina staze nikakva, ali što smo se više penjale staza je bila sve lošija, obrasla klekovinom, na mjestima gotovo neprohodna. Ništa nam to nije smetalo, napredovale smo polako tražeći marku koje nije bilo, slikajući ljepotu krša i uživajući u svemu pa i u poderanim hlačama.

hr02
Na vrh smo stigle za 2.30 sata (od skretanja sa Premužićeve staze), ali s vrha nam se nije vraćalo, bilo nam se teško rastati s pogledom na Veliki Kozjak, Hajdučke i ostale Rožanske kukove.
hr03

 

Drugi dan je bio rezerviran za Hajdučki kuk. Na uspon smo išle sa Velikog Lubenovca, prekrasne livade okružene jelovom i smrekovom šumom, prepune cvijeća.
hr04

Staza ide uz rub livade, pa na makadam i vrlo brzo skreće desno u šumu. Dobro je markirana pa se ne gubi vrijeme na traženje marke. Penjemo se najprije kroz šumu, pa po stijenama, malo nas bole noge od jučerašnjeg hodanja. Čim se izbije na stjenovit dio, pogled je prekrasan, odmaramo i uživamo u pogledu. Nakon 2 sata stižemo do križanja i odlučujemo se za bliži, Kuk,1649m, do kojeg nam treba  pola sata ( bilo bi i manje da fotoaparat stalno ne radi). Divlja ljepota nas je prikovala gotovo sat vremena na vrhu.

hr05

 Ne pamtim ovakvih pogleda, sve se vidi, cijeli svijet, čini mi se.
hr06

 

hr07

 

hr08

 

Bože, koliko ljepote!
I opet razmišljamo kako ne bi smjeli biti ovdje, kako je ova ljepota u stvari zabranjena, jer je ovo strogi rezervat prirode. Ali, zar nije prevelika šteta ovo ne vidjeti?

Sonja


Nazad